User Tools

Site Tools


openbsd_faq_vodic_kroz_instalaciju_openbsd-a

4 - Vodič kroz instalaciju OpenBSD-a

4.1 - Pregled procedure instalacije OpenBSD-a

OpenSBD ima robusnu i prilagodljivu instalacionu proceduru u tekstualnom modu, i može biti instaliran s jednog flopi-diska (floppy disk). Većina platformi ima istu instalacionu proceduru; međutim, među njima postoje razlike u nekoliko detalja. U svakom slučaju, trebalo bi da pročitate dokument o instalaciji, INSTALL, koji je specifičan za svaku platformu, i nalazi se u direktoriju platform, bilo na CD-ROM-u ili na FTP sajtovima (FTP sites). Na primjer, lokacije su: i386/INSTALL.i386, mac68k/INSTALL.mac68k ili sparc/INSTALL.sparc.

Za većinu platformi, proces instalacije OpenBSD-a koristi specijalni kernel (kernel) s određenim brojem alatki i skripti za instalaciju utkanih u otisak koji se prvo učita u RAM (preloaded RAM disk). Nakon što je ovakav kernel butan (booted), operativni sistem se ekstrahuje iz određenog broja [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=tar&sektion=1 tar(1)]-om kompresovanih (.tgz) datoteka. Postoji nekoliko načina da se ovaj instalacioni kernel buta:

  • Flopi-disk: Postoje dostupne datoteke za flopi-disk, koje se mogu iskoristiti kako bi napravili instalacioni flopi na nekom drugom UNIX-oilkom sistemu, ili na DOS/Windows sistemu. Tipični nazivi ovih datoteka su floppy39.fs, iako neke platforme imaju na raspolaganju više datoteka namijenjenih kreiranju instalacionih flopi-diskova.
  • CD-ROM: Za nekoliko platformi, obezbijeđena je CD-ROM datoteka (cd39.iso) koja omogućava kreiranje butabilnih CD-ROM-ova. Ove sadrže samo instalacioni kernel - datoteke neophodne za instalaciju i dalje se moraju preuzeti preko FTP-a, ili drugačije. Možete, naravno, napraviti i vlastiti CD-ROM, sa svim alatkama i datotekama koje priželjkujete.
  • bsd.rd: Kernel lociran u RAM disku, namijenjen butanju postojeće OpenBSD particije, ili butanju preko mreže.
  • Mreža: Neke platforme dozvoljavaju butanje preko mreže (na primjer: pomoću PXE, ili drugačijih načina butanja preko mreže).
  • Upisivanjem snimke sistemske datoteke (file system image) na disk: Snimka sistemske datoteke može biti upisana na postojeću particiju diska, a potom butanje može biti pokrenuto pomoću nje.
  • Butablina “traka” (tape): Neke platforme dozvoljavaju butanje s trake. Ove trake mogu napravljene po INSTALL instrukcijama za specifične platforme.

Sve platforme ne podržavaju sve opcije:

  • alpha: Flopi-disk, CD-ROM, upisivanje slike flopi-sika na hard-disk (hard disk).
  • amd64: Flopi-disk, CD-ROM, mreža.
  • cats: CD-ROM.
  • hp300: CD-ROM, mreža.
  • hppa: Mreža.
  • i386: Flopi-disk, CD-ROM, mreža.
  • mac68k: Butovan pomoću alatki Mac OS-a. Pogledati INSTALL.mac68k za više detalja.
  • macppc: CD-ROM, mreža.
  • mvme68k: Mreža, butabilna traka.
  • mvme88k: Mreža, butabilna traka.
  • sparc: Flopi-disk, CD-ROM, mreža, upis snimke sistemske datoteke na postojeću “swap” particiju, butabilna traka.
  • sparc64: Flopi-disk (U1/U2 isključivo), CD-ROM, mreža, upis snimke sistemske datoteke na postojeću particiju.
  • vax: Flopi-disk, mreža.

Sve platforme mogu korisititi [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#bsd.rd bsd.rd], takođe, bilo za reinstalaciju ili za nadgradnju.

Jednom kada je kernel butan, postoji nekoliko opcija dobavljanja [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#FilesNeeded instalacionih kompleta datoteka]. Opet, sve platforme ne podržavaju sve opcije.

4.3 - Kreiranje butabilnog instalacionog medija za OpenBSD

Kao primjer ćemo pogledati instalacione datoteke za [http://www.openbsd.org/i386.html i386] i [http://www.openbsd.org/sparc.html sparc] platforme.

Platforma [http://www.openbsd.org/i386.html i386] ima šest različitih instalacionih datoteka na izboru:

  • floppy39.fs (desktop-računari (DesktopPC)) Pordžava mnoge PCI i ISA mrežne interfejse, IDE i jednostavne SCSI adaptere, te ima i podršku za neke PCMCIA uređaje. Većina korisnika koristiće ovu datoteku ako butaju sa flopi-diska.
  • floppyB39.fs (serveri) podržava mnoge RAID kontrolere i neke SCSI adaptere koji se ne susreću često. S druge strane, podrška za većinu standardnih SCSI adaptera, i mnoge EISA i ISA mrežne interfejse, uklonjena je.
  • floppyC39.fs (prijenosnici (laptop)) Podržava CardBUS i PCMCIA uređaje koji se nalaze u monogim prijenosnicima.
  • cdrom39.fs je, u suštini, kombinacija navedenih but-diskova (boot disks). Može biti upotrijebljen za izradu butabilnog 2.88M flopi-diska, ili, češće, kao datoteka za butanje sa, za tu svrhu, prilagođenog CD-a.
  • cd39.iso Ovo je ISO9660 datoteka koja može biti upotrijebljena za izradu butabilnih CD-ova pomoću najpopularnijih programa za kreaciju CD-ova, na većeini platformi. Ova datoteka sadrži najveći izbor upravljačkih programa (drivers), pa vam preporučujemo da koristite upravo ovu datoteku ako vaš hardver može butati sa CD-ROM-a.
  • cdemu39.iso Ovo je ISO9660 datoteka koja emulira butanje sa flopi-diska kakvo bi koristila datoteka za butanje sa 2.88M flopi-diska, cdrom39.fs. Nadamo se da će veoma mali broj ljudi trebati upravo ovu datoteku - većina će koristiti cd39.iso, stoga koristite cdemu39.iso samo ako ne možete koristiti cd39.iso.

Moguće je obreti se u situaciji u kojoj je potreban jedan instalacioni disk kako biste uključili podršku za vaš SCSI adapter, a drugi instalacioni disk kako biste uključili podršku za vaš mrežni interfejs. . Srećom, ovo se rijetko dešava, i može biti prevaziđeno.

Platforma sparc ima tri različita instalaciona diska na izboru:

  • floppy39.fs: podržava sisteme koji imaju uređaj za čitanje flopi-diska.
  • cd39.iso Ovo je ISO datoteka koja se može iskoristiti kako biste napravili vlastiti CD s kog možete butati SPARC sisteme pomoću CD-ROM-a.

* miniroot39.fs Ova datoteka može biti upisana u svap (swap) particiju, i potom iskorištena za butanje iz svapa.

4.3.1 - Kreiranje flopi-diskova na UNIX-u

Da biste kreirali formatiran flopi-disk, koristite fdformat(1) naredbu, kako biste flopi-disk formatirali, i ujedno i prekontrolisali postojanje “loših” sektora (bad sectors) na njemu.

  '''# fdformat /dev/rfd0c'''
  Format 1440K floppy `/dev/rfd0c'? (y/n): y
  Processing VVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVV done.

Ako je prikaz nalik ovom gore, onda je vaš flopi-disk u redu. U suprotnom, ako ne vidite sve “V” karaktere, taj flopi-disk je vjerovatno loš, pa biste trebali probati neki drugi flopi-disk.

Primjetite da neki UNIX-oliki sistemi imaju drugačije naredbe za formatiranje flopi-diskova. U dokumentaciji vašeg operativnog sistema možete pročitati o odgovarajućim procedurama.

Jednom kada pripremite čist, formatiran flopi-disk, valja upisati instalacionu datoteku na njega. U tu svrhu možete upotrijebiti dd(1) alatku. Primjer upotrebe dd(1)-a slijedi:

  '''# dd if=floppy39.fs of=/dev/rfd0c bs=32k'''

Nakon što je datoteka upisana, provjerite ju cmp(1) naredbom, da se uvjerite da su kopirana datoteka i originalna datoteka identične. Ako su datoteke identične, vidjećete samo novi prompt (prompt).

  '''# cmp /dev/rfd0c floppy39.fs'''

4.3.2 - Kreiranje flopi-diskova na Windows-ima ili DOS-u

U ovoj sekciji objašnjava se kako da upišete instalacionu datoteku na flopi-disk pod Windows-ima, ili DOS-om. Alatke koje se pominju o ovoj sekciji možete dobaviti iz tools direktorija na bilo kom FTP miroru (mirrors), ili naći u 3.9/tools direktoriju na prvom CD-u iz kompleta CD-ova OpenBSD-a.

Da biste pripremili flopi-disk pod DOS-om ili Windows-ima, prvo upotrijebite njihove vlastite alatke da formatirate flopi-disk.

Da biste upisali instalacionu datoteku na pripremljeni flopi-disk, možete korisititi rawrite, fdimage ili ntrw alatke. rawrite neće raditi pod Windows NT-om, '2000-kom ili XP-om.

Napomena: FDIMAGE.EXE i RAWRITE.EXE su, obje, aplikacije koje rade pod MS-DOS-om, i stoga poštuju ograničenja MS-DOS-ove konvencije o imenovanju “8.3”. Kako floppyB39.fs i floppyC39.fs imaju duža imena, morate saznati kako vaš sistem skladišti imena u “formatu '8.3'” prije no što upotrijebite FDIMAGE.EXE ili RAWRITE.EXE da napravite vaše flopi-diskove za butanje.

Primjer upotrebe rawrite-a:

  C:\> '''rawrite'''
  RaWrite 1.2 - Write disk file to raw floppy diskette

  Enter source file name: '''floppy39.fs'''
  Enter destination drive: '''a'''
  Please insert a formatted diskette into drive A: and press -ENTER- : '''Enter'''

Primjer upotrebe fdimage-a:

  C:\> '''fdimage -q floppy39.fs a:'''

Primjer upotrebe ntrw-a:

  C:\> '''ntrw floppy39.fs a:'''
  3.5", 1.44MB, 512 bytes/sector
  bufsize is 9216
  1474560 bytes written

4.3.3 - Izrada CD-ROM-a

CD-ROM možete napraviti upotrijebljavajući bilo cd39.iso datoteku, bilo, u slučaju da se radi o i386 i amd64 platformama, cdrom39.fs datoteku kao butabilni flopi-disk koji se koristi za butovanje i386 sistema sa CD-ROM-a. Tačnije detelje ovoga treba da odredi čitalac, shodno alatkama koje su mu na raspolaganju.

Neke od alatki koje su na raspolaganju u OpenBSD-u jesu:

<blockqoute>

</blockqoute>

4.4 - Butanje OpenBSD-ovog medija namijenjenog instalaciji

Butanje i386-ice/amd64-ke

Butanje i386 i amd64 platfomi pomoću instalacionioh datoteka ne predstavlja ništa novo većini ljudi. Ako koristite flopi-disk, jednostavno, ubacite flopi-disk i butajte sistem. Potom će se učitati instalaciona datoteka, pod uslovom da je butanje sa flopi-diska omogućeno u vašem BIOS-u. Ako želite da butate sistem sa CD-a, morate u BIOS-u promijeniti podešavanja, kako biste dozvolili butanje sistema sa CD-a. Neki od starijih BIOS-a nemaju ovu opciju, pa ćete morati sistem butati pomoću flopi-diska. Ipak, ne brinite: iako u tom slučaju morate butati sa flopi-diska, instalaciju možete nastaviti sa CD-a.

Instalaciju možete obaviti nakon butanja bsd.rd-a sa postojeće OpenBSD-ove particije, ili preko mreže, koristeći proces butanja PXE.

Butanje sparc-a/sparc64-ke

Napomena: kada je platforma sparc64 u pitanju, samo je SBus mašine (Ultra 1, Ultra 2) moguće butati s flopi-diska.

Da biste butali s flopi-diska, ubacite flopi-disk na kom se nalazi instalaciona datoteka OpenBSD-a u uređaj namijenjen flopi-disk-ovima. Onda sljedećom naredbom butajte s flopi-diska:

  ok '''boot floppy'''

Da biste butali s CD-a, ubacite OpenBSD-ov CD u uređaj namijenjen CD-ovima. Ako vaš “Sun” ima samo jedan uređaj namijenjen CD-ROM-ovima, onda samo nakon prompta za butanje upišite “boot cdrom”:

  ok '''boot cdrom'''

Ovo će, naravno, raditi samo ako radite u novom komandnom modusu (command mode). Ako koristite prompt starog komandnog modusa (“strelica 'desno'”), upišite “n” kako biste dobili novi komandni mod (ako imate stari sparc, iz doba prije sun4c-a, vjerovatno ni nemate novi komandni modus. U ovom slučaju, morate eksperimentisati). Ako imate više uređaja namijenjenih CD-ROM-ovima, morate butati sa pravog. U novom komandnom modu, probajte “probe scsi”.

  ok '''probe-scsi'''
  Target 0
    Unit 0   Disk     QUANTUM LIGHTNING 365S
  Target 1
    Unit 0   Removable Disk     QUANTUM EMPIRE_1080S
  Target 3
    Unit 0   Removable Disk     Jorgovan's CD-ROM

Razaznajte s kog uređaja želite da butate. Obratite pažnju na broj ciljanog uređaja (target number).

  ok '''boot /sbus/esp/sd@X,0'''

4.5 - Instaliranje

4.5.1 - Pokretanje instalacije

Kakav god način butanja da ste odabrali, sada ćete ga upotrijebiti. Tokom procesa butanja, kernel i svi programi potrebni pri instalaciji OpenBSD-a učitavaju se u memoriju. Najčešći problem prilikom butanja obično je loš flopi-disk, ili položaj diska. Flopi-disk je poprilično gusto “napakovan”, pa će čak i svaka loša tačka pričiniti probleme.

U gotovo bilo kom momentu tokom proocesa instalacije OpenBSD-a možete prekinuti trenutne pokušaje instalacije pritiskom na kombinaciju tastera CTRL-C, te je možete početi iznova, bez novog procesa butanja (reboot), naredbom install koju upisujete u promptu “školjke” (shell).

Kada je butovanje uspješno, vidjećete linija tekstualnih poruka koje promiču. Ovaj tekst, za većinu arhitektura bijeli tekst na plavoj pozadini, zapravo je dmesg, odnosno, poruke kernela o tome koji su uređaji prepoznati, i gdje. Ne trudite se da upamtite tekst, jer, kopija je sačuvana kao “/var/run/dmesg.boot” datoteka.

Potom ćete vidjeti sljedeće:

rootdev=0x1100 rrootdev=0x2f00 rawdev=0x2f02
erase ^?, werase ^W, kill ^U, intr ^C, status ^T
(I)nstall, (U)pgrade or (S)hell? '''i'''

Tu dolazimo do našeg prvog pitanja. Uglavnom, postoje tri ponuđene opcije:

  • Instalacija (Install): Učitajte OpenBSD preko svega, ispisujući preko svega što je tamo bilo do tog momenta. Napominjemo da je moguće ostaviti neke particije nedirnute u ovom procesu, poput “/home” particije, ali, drugačije, smatrajte da će sve drugo biti prepisano (overwritten).
  • Nadgradnja (Upgrade): Ova opcija je instalacija novog seta instalacionih datoteka na toj mašini, koja ne prepisuje preko postojećih podataka o podešavanjima, preko podataka o korisnicima, ili drugih, dodanih programa. Disk se ne formatira, niti se piše preko postojećih “/etc” i “/var” direktorija. Slijedi nekoliko bitnih napomena:
    • * Neće vam biti omogućena opcija instalacije etc39.tgz datoteke. Po instalaciji, moraćete "ručno" izvezati (manually merge) promjene koje bi napravio etc39.tgz unutar vašeg sistema, kako biste mogli očekivati da sistem potom bude u potpunosti funkcionalan. Ovo je veoma bitan korak koji mora biti načinjen, jer, u suprotnom, neki ključni servisi (poput pf(4)-a) možda neće biti pokrenuti.
    • * Proces ažuriranja ovakvom nadgradnjom ne predviđa preskakanje izdanja! Iako će to često biti izvodljivo, to nije podržano. Kada je OpenBSD 3.9 u pitanju, samo je nadgradnja OpenBSD-a 3.8 podržana. Ako trebate nadgradnju starije verzije, preporučuje se kompletna reinstalacija. Više o nadgradnji među izdanjima možete naći ovdje.
  • Školjka (Shell): Ponekada je potrebno izvesti popravke ili održavanja sistema koji neće (ili ne bi trebao) butovati normalni kernel. Ova opcija će vam omogućiti da održavate sistem u tom slučaju. Određeni broj bitnih alatki dostupan je na butovanom mediju.

Može se desiti i da uopšte ne vidite prikazanu opciju “Nadgradnja”. Nakon posljednjeg “markiranog dana” (a flag day event) nadgradnja više nije izvodljiva; sistem se tada mora reinstalirati “od nule” (from scratch).

U ovom primjeru pokazaćemo instalaciju, mada je proces nadgradnje sličan.

  Welcome to the OpenBSD/i386 3.9 install program.

  This program will help you install OpenBSD in a simple and rational way. At
  any prompt except password prompts you can run a shell command by typing
  '!foo', or escape to a shell by typing '!'. Default answers are shown in []'s
  and are selected by pressing RETURN. At any time you can exit this program by
  pressing Control-C and then RETURN, but quitting during an install can leave
  your system in an inconsistent state.

  Specify terminal type: [vt220] '''Enter'''
  kbd(8) mapping? ('L' for list) [none] '''Enter'''

U većini slučajeva, osnovni tip (default) terminala će odgovarati; no, ako koristite serijsku konzolu (serial console) pri instalaciji, nemojte samo potvrditi onu koja se pojavi kao osnovna opcija, već odaberite odgovarajuću.

Ako ne odaberete enkodiranje tastature, “US” raspored na tastaturi (US keyboard) je podrazumijevani.

  IS YOUR DATA BACKED UP? As with anything that modifies disk contents, this
  program can cause SIGNIFICANT data loss.
  
  It is often helpful to have the installation notes handy. For complex disk
  configurations, relevant disk hardware manuals and a calculator are useful.
  
  Proceed with install? [no] '''y'''

Ako odaberete osnovnu ponuđenu opciju ovdje, instalacioni proces će prestati, i bićete “prebačeni” u “školjku”.

Napomene o instalaciji koje se ovdje pominju nalaze se na CD-ovma namijenjenim instalaciji i na FTP serverima, u datoteci INSTALL.<plat>, gdje <plat> predstavlja vašu platformu; to može biti i386, na primjer.

4.5.2 - Podešavanje diskova

Podešavanje diskova za OpenBSD donekle varira među različitim platformama. Za i386, amd64, macppc, zaurus i cats, podešavanje diskova izvodi se u odvije faze. Prvo se definiše “odsječak” (slice) hard-diska (hard disk) pomoću fdisk(8) alatke, a potom se taj odsječak dalje izdijeli na particije namijenjene OpenBSD-u, pomoću disklabel(8) alatke.

Neke korisnike može zbuniti terminiologija koja se ovdje koristi. Čini se da koristimo riječ “particija” za dva različita zančenja. Ovakva primjedba je na mjestu. Postoje dva sloja particioniranja gore-pomenutih OpenBSD-ovih platformi; prva, koju možemo smatrati dijeljenjem za potrebe operativnih sistema, jer, na takav način nekoliko operativnih sistema na jednom računaru naznačavaju vlastiti prostor na disku, te druga, tokom koje je prostor namijenjen OpenBSD-u dalje izdijeljen (sub-partitioned) u individualne sisteme datoteka. Prvi sloj je vidljiv DOS-u, Windows-ima, i bilo kom drugom operativnom sistemu koji pristupa sistemu slojeva diska, dok je drugi sloj vidljiv OpenBSD-u, i onim operativnim sistemima koji mogu da čitaju direktno iz sistema datoteka OpenBSD-a.

  Cool!  Let's get to it...
  
  You will now initialize the disk(s) that OpenBSD will use. To enable all
  available security features you should configure the disk(s) to allow the
  creation of separate filesystems for /, /tmp, /var, /usr, and /home. 
  
  Available disks are: wd0.
  Which one is the root disk? (or done) [wd0] '''Enter'''

Korjenski disk je disk s kog će sistem biti butovan, i, obično je na njemu i prostor za svap. IDE diskovi će se prikazati kao wd0, wd1, i tako dalje, SCSI diskovi i RAID uređaji će se prikazati kao sd0, sd1, i tako dalje. Svi diskovi koje OpenBSD može da nađe biće prikazani - ako nisu prikazani, tada takvi diskovi nisu podržani, ili nisu pravilno podešeni.

  Do you want to use *all* of wd0 for OpenBSD? [no] '''Enter'''

Ako odgovorite s “da” (“yes”) na ovo pitanje, čitav disk će biti dodijeljen OpenBSD-u. Rezultat ovoga biće standardni glavni zapis butanja (Master Boot Record) i tabela particija biće upisana na disk - biće to jedna particija, veličine čitavog hard-diska, označena kao tip particije OpenBSD-a, te markirana kao butabilna particija. Ovo će biti uobičajen izbor za većinu “radnih” (production) upotreba OpenBSD-a; ipak, postoje neki sistemi na kojima to ne bi trebalo biti tako napravljeno. Mnogi Compaq-ovi sistemi, mnogi prijenosnici, neki Dell-ovi, i neki drugi sistemi koriste “particiju za održavanje” (maintenance) ili “particiju za pohranu stanja” (Suspend To Disk), koja ne bi trebala biti uzurpirana. Dakle, ako vaš sistem ima bilo kakvu particiju koju, iz bilo kojih razloga, ne želite da pobrišete, ne birajte “da” za odgovor na ovo pitanje. S druge strane, ako se u vašem sistemu nalazi disk koji prethodno uopšte nije ni bio upotrebljavan, vjerovatno ćete birati upravo “da” kao odgovor, (ili upotrijebiti opciju “ažuriranja” (update) fdisk alatke), kako biste dobili validan glavni zapis butanja i potpis (signature) tamo gdje ovaj treba da se nađe.

Za potrebe ovog primjera, pretpostavićemo da disk valja izdijeliti tako da ga upotrebljavaju OpenBSD i, na jednoj particiji već postojeći, Windows 2000, pa ćemo odabrati “ne” ovdje, što će nas “prebaciti” u fdisk(8) program. Više informacija o programu fdisk(8) možete naći ovdje.

Važna napomena: Korisnici koji imaju veoma veliki hard-disk (veći no što je bilo moguće nabaviti onda kada je računar bio napravljen), prije nastavka će poželjeti da se upoznaju sa ovom sekcijom teksta.

  You will now create a single MBR partition to contain your OpenBSD data. This
  partition must have an id of 'A6'; must *NOT* overlap other partitions; and
  must be marked as the only active partition.
  
  The 'manual' command describes all the fdisk commands in detail.
  
  Disk: wd0       geometry: 2586/240/63 [39100320 Sectors]
  Offset: 0       Signature: 0xAA55
           Starting       Ending       LBA Info:
   #: id    C   H  S -    C   H  S [       start:      size   ]
  ------------------------------------------------------------------------
  *0: 0B    0   1  1 -  202 239 63 [          63:     3069297 ] Win95 FAT-32
   1: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0 ] unused
   2: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0 ] unused
   3: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0 ] unused
  Enter 'help' for information
  fdisk: 1> '''help'''
          help            Command help list
          manual          Show entire OpenBSD man page for fdisk
          reinit          Re-initialize loaded MBR (to defaults)
          setpid          Set the identifier of a given table entry
          disk            Edit current drive stats
          edit            Edit given table entry
          flag            Flag given table entry as bootable
          update          Update machine code in loaded MBR
          select          Select extended partition table entry MBR
          swap            Swap two partition entries
          print           Print loaded MBR partition table
          write           Write loaded MBR to disk
          exit            Exit edit of current MBR, without saving changes
          quit            Quit edit of current MBR, saving current changes
          abort           Abort program without saving current changes
  fdisk: 1> 

Vrijedi razjasniti nekoliko naredbi:

  • r ili reinit: Briše postojeću tabelu particija, kreira jednu veliku OpenBSD particiju, markira ju kao aktivnu (active), i instalira OpenBSD-ov MBR kod. Jednako kao da je s “da” odgovoreno na pitanje “upotrijebiti *čitav* disk za…”.

* p ili print: Prikazuje trenutno particioniranje po sektorima. “p m ” će prikazati tabelu particija izraženu u megabajtima (megabytes), “p g” će ju prikazati u gigabajtima (gigabytes). * e ili edit: Uredjuje ili mijenja unose u tabeli. * f ili flag: Markira particiju kao “aktivnu”, označava particiju kao particiju s koje će se butati. * u ili update: Ažurira MBR upisujući OpenBSD-ov kod za butovanja, poput naredbe “reinit”, ali, za razliku od koje, ne mijenja postojeću tabelu particija. * exit i quit:Pažljivo s ovim, jer, neki su korisnici navikli na različita značenja naredbi “exit” i “quit”.

Vrijedi još jednom naglasiti da će rezultat greške biti značajan gubitak podataka. Ako ćete ovo izvoditi s diskom na kom se nalaze neki vama važni podaci, pored rezervne kopije (backup) podataka s diska, bilo bi dobro prvo sve provježbati s diskom namijenjenim vježbanju.

Ovdje, naš disk ima particiju od 1.5G pod operativnim sistemom Windows 2000 (a koji koristi FAT sistem datoteka). Pregledom informacija gornjeg prikaza, možemo vidjeti da se particija Windows-a proteže sve do cilindra (cylinder) 202 na disku. Ostatak diska ćemo dodijeliti OpenBSD-u, počev od cilindra 203. Takođe, možete izračunati da je OpenBSD-ov početni sektor (sector) 3069360, tako što uz sektor postojeće particije (63) dodate i njegovu veličinu (3069297).

Nacrt diska (drive layout) možete uređivati izražen bilo u formi cilindara/glava/sektora (Cylinders/Heads/Sectors), bilo u formi “čistih” sektora (raw sectors). Kako je lakše zavisi od toga šta radite; U ovom slučaju, rad s postojećom particijom je vjerovatno je lakši upotrebom CHS forme. Ako kreirate prvu particiju, upotreba čistih sektora je, vjerovatno, lakša.

  fdisk: 1> '''e 1'''
           Starting       Ending       LBA Info:
   #: id    C   H  S -    C   H  S [       start:      size   ]
  ------------------------------------------------------------------------
   1: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0 ] unused
  Partition id ('0' to disable)  [0 - FF]: [0] (? for help) '''a6'''
  Do you wish to edit in CHS mode? [n] '''y'''
  BIOS Starting cylinder [0 - 2585]: [0] '''203'''
  BIOS Starting head [0 - 239]: [0] '''Enter'''
  BIOS Starting sector [1 - 63]: [0] '''1'''
  BIOS Ending cylinder [0 - 2585]: [0] '''2585'''
  BIOS Ending head [0 - 239]: [0] '''239'''
  BIOS Ending sector [1 - 63]: [0] '''63'''
  fdisk:*1> '''p'''
  Disk: wd0       geometry: 2586/240/63 [39100320 Sectors]
  Offset: 0       Signature: 0xAA55
           Starting       Ending       LBA Info:
   #: id    C   H  S -    C   H  S [       start:      size   ]
  ------------------------------------------------------------------------
  *0: 0B    0   1  1 -  202 239 63 [          63:     3069297 ] Win95 FAT-32
   1: A6  203   0  1 - 2585 239 63 [     3069360:    36030960 ] OpenBSD
   2: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0 ] unused
   3: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0 ] unused
  fdisk:*1> '''p m'''
  Disk: wd0       geometry: 2586/240/63 [19092 Megabytes]
  Offset: 0       Signature: 0xAA55
           Starting       Ending       LBA Info:
   #: id    C   H  S -    C   H  S [       start:      size   ]
  ------------------------------------------------------------------------
  *0: 0B    0   1  1 -  202 239 63 [          63:        1499M] Win95 FAT-32
   1: A6  203   0  1 - 2585 239 63 [     3069360:       17593M] OpenBSD
   2: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0M] unused
   3: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0M] unused
  fdisk:*1>

Primjetite kako se prompt promijenio, i sada sadrži i “zvjezdicu” (asterisk), kako bi sugerisao da su načinjene promjene koje nisu zabilježene. Kao što se i može primjetiti u prikazu odgovora na naredbu “p m”, nismo modifikovali našu particiju Windows-a, uspješno smo dodjelili ostatak diska OpenBSD-u, a particije se ne preklapaju. Ide nam. Skoro baš kako treba.

Ono što nismo načninili je markiranje particija, kako bi mašina butala OpenBSD prilikom narednog butanja.

  fdisk:*1> '''f 1'''
  Partition 1 marked active.
  fdisk:*1> '''p'''
  Disk: wd0       geometry: 2586/240/63 [39100320 Sectors]
  Offset: 0       Signature: 0xAA55
           Starting       Ending       LBA Info:
   #: id    C   H  S -    C   H  S [       start:      size   ]
  ------------------------------------------------------------------------
   0: 0B    0   1  1 -  202 239 63 [          63:     3069297 ] Win95 FAT-32
  *1: A6  203   0  1 - 2585 239 63 [     3069360:    36030960 ] OpenBSD
   2: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0 ] unused
   3: 00    0   0  0 -    0   0  0 [           0:           0 ] unused
  fdisk:*1>

E, sada smo spremni da zabilježimo naše promjene:

  fdisk:*1> '''w'''
  Writing MBR at offset 0.
  wd0: no disk label
  fdisk: 1> '''q'''

'Kreiranje oznaka diska (disklabel) Sljedeći korak je pravljenje “odsječaka” (slices) na particiji OpenBSD-a upotrebom alatke [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=disklabel&sektion=8 disklabel(8)]. Više detalja o upotrebi alatke disklabel(8) može se naći pod [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#disklabel “Odgovorima na često postavljana pitanja 14, disklabel”]. Here is the partition information you chose: Disk: wd0 geometry: 2586/240/63 [39100320 Sectors] Offset: 0 Signature: 0xAA55 Starting Ending LBA Info: #: id C H S - C H S [ start: size ] ———————————————————————— 0: 0B 0 1 1 - 202 239 63 [ 63: 3069297 ] Win95 FAT-32 *1: A6 203 0 1 - 2585 239 63 [ 3069360: 36030960 ] OpenBSD 2: 00 0 0 0 - 0 0 0 [ 0: 0 ] unused 3: 00 0 0 0 - 0 0 0 [ 0: 0 ] unused You will now create an OpenBSD disklabel inside the OpenBSD MBR partition. The disklabel defines how OpenBSD splits up the MBR partition into OpenBSD partitions in which filesystems and swap space are created. The offsets used in the disklabel are ABSOLUTE, i.e. relative to the start of the disk, NOT the start of the OpenBSD MBR partition. disklabel: no disk label WARNING: Disk wd0 has no label. You will be creating a new one. # using MBR partition 1: type A6 off 3069360 (0x2ed5b0) size 36030960 (0x225c9f0) Treating sectors 3069360-39100320 as the OpenBSD portion of the disk. You can use the 'b' command to change this. Initial label editor (enter '?' for help at any prompt) > '?' Available commands: ? [cmnd] - this message or command specific help. a [part] - add new partition. b - set OpenBSD disk boundaries. c [part] - change partition size. D - set label to default. d [part] - delete partition. e - edit drive parameters. g [b|d|u] - use [b]ios, [d]isk or [u]ser geometry. M - show entire OpenBSD man page for disklabel. m [part] - modify existing partition. n [part] - set the mount point for a partition. p [unit] - print label. q - quit and save changes. r - recalculate free space. s [path] - save label to file. u - undo last change. w - write label to disk. X - toggle expert mode. x - exit without saving changes. z - zero out partition table. Numeric parameters may use suffixes to indicate units: 'b' for bytes, 'c' for cylinders, 'k' for kilobytes, 'm' for megabytes, 'g' for gigabytes or no suffix for sectors (usually 512 bytes). '%' for percent of total disk size, '&' for percent of free space. Non-sector units will be rounded to the nearest cylinder. Entering '?' at most prompts will give you (simple) context sensitive help. > I, opet, neke od ovih naredbi zaslužuju šire pojašnjenje: * p - prikazuje (“printa” (prints)) na ekranu odsječke koji postoje; možete dodati i modifikatore naredbe (switch), k, m ili g, za prikaz izražen u kilobajtima (kilobytes), megabajtima, ili gigabajtima. * D - briše postojeće odječke, i kreira novu, osnovno varijantu (default) odsječka, koji, opet, “pokriva” samo particiju OpenBSD-a na kojoj se trenutno radi. Ovo može biti korisno ako je disk prethodno imao odsječak, a particija namijenjena OpenBSD-u je nanovo kreirana, ali je drugačje veličine - stari odsječak možda nije bio izbrisan, pa bi stvarao pometnju. * m - modifikuje postojeće odjsečke. Ne precjenjujte ovo. Iako može promijeniti veličinu particije odsječka, ono NEĆE modifikovati sistem datoteka na disku. Očekivanje da će se upotrebom ove opcije promijeniti i veličina postojećih particija, ujedno je i dobar način da se izgubi velika količina podataka. Bitno je dobro napraviti odsječke. Odgovor na pitanje “Kako da particioniram svoj sistem?” je “Upravo onako kako mi potrebno.” Ovo, naravno, varira, od primjene, do primjene. Nema uobičajenog odgovora. Ako niste sigurni kako da izdijelite svoj sistem, pogledajte [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#Partitioning ovu raspravu]. Ovdje, na sistemu imamo 17G na raspolaganju za OpenBSD. To je puno prostora, i vjerovatno nećmo trebati sav taj prostor. Stoga, namjerno nećemo koristiti apsolutno najmanje veličine. Radije ćemo imati nekoliko stotina megabajta neiskorištenog prostora, no kilobajt manjka. Na korijenskom disku, dvije particije, “a” i “b”, moraju biti kreirane. Proces instacije se ne može završiti ako nemate ako ove dvije particije nisu dostupne. “a” će biti korištena za datoteke root-a (root filesystem), a “b” će biti korištena kao prostor za svap. Nakon kraćeg razmatranja, odlučili smo da napravimo tek toliko particija koliko se preporučuje različitih sistema datoteka (/, /tmp, /var, /usr, /home, i, pride, particija za svap). * wd0a: / (root) - 150M. Ovo bi trebalo biti više no dovoljno. * wd0b: (swap) - 300M. * wd0d: /tmp - 120M. /tmp se ponekada koristi pri oblikovanju softvera (software), a 120M će, vjerovatno, biti dovoljno za većinu stvari. * wd0e: /var - 80M. Da pripremamo prostor za web-server (web server) ili server pošte (mail server), ova particija bi trebala biti znatno veća; ipak, ne radimo to u ovom primjeru, pa je ovakvo podešavanje u redu. * wd0g: /usr - 4G. Želimo da ova particija bude dovoljno prostrana za nekoliko korisničkih aplikacija, te da, ujedno, bude dovoljno prostrana u slučaju da bismo trebali oblikovati sistem iz izvornog koda, ako to bilo potrebno. [http://www.openbsd.org/faq/faq15.html#Ports Stablo portova] (port's tree) biće ovdje, takođe, i ono će zauzeti 160M prostora i prije no što se neki portovi oblikuju. Ako ste planirali oblikovanje iz mnoštva [http://www.openbsd.org/faq/faq15.html#Ports portova], mjesto da aplikacije dodajete kroz sistem [http://www.openbsd.org/faq/faq15.html#PkgMgmt paketa] (packages), trebaće vam mnogo više prostora ovdje. * wd0h /home - 4G. Ovo ostavlja dovoljno prostora korisnicima. Ako sad zbrojite ovo, vidjećete da je ostalo preko 9G neiskorištenog prostora. Neiskorišten prostor neće štetiti, a, pored toga, omogućava i fleskibilnost - možete lako povećati stvari ako to postane potrebno. Treba vam više prostora u /tmp? Kreirajte novu particiju u neiskorištenom prostoru, formatirajte novu particiju alatkom [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=newfs&sektion=8 newfs(8)], i promijenite [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=fstab&sektion=5 /etc/fstab] kako biste montirali (mount) novu particiju na prostor za /tmp. Problem rješen. > p m device: /dev/rwd0c type: ESDI disk: ESDI/IDE disk label: ST320011A bytes/sector: 512 sectors/track: 63 tracks/cylinder: 16 sectors/cylinder: 1008 cylinders: 16383 total sectors: 39102336 free sectors: 36030960 rpm: 3600 16 partitions: # size offset fstype [fsize bsize cpg] a: 17593.2M 1498.7M unused 0 0 c: 19092.9M 0.0M unused 0 0 i: 1498.7M 0.0M MSDOS > d a > a a offset: [3069360] Enter size: [36030960] 150m Rounding to nearest cylinder: 307440 FS type: [4.2BSD] Enter mount point: [none] / > a b offset: [3376800] Enter size: [35723520] 300m Rounding to nearest cylinder: 614880 FS type: [swap] Enter > a d offset: [3991680] Enter size: [35108640] 120m Rounding to nearest cylinder: 245952 FS type: [4.2BSD] Enter mount point: [none] /tmp > a e offset: [4237632] Enter size: [34862688] 80m Rounding to nearest cylinder: 164304 FS type: [4.2BSD] Enter mount point: [none] /var > a g offset: [4401936] Enter size: [34698384] 4g Rounding to nearest cylinder: 8388576 FS type: [4.2BSD] Enter mount point: [none] /usr > a h offset: [12790512] Enter size: [26309808] 4g Rounding to nearest cylinder: 8388576 FS type: [4.2BSD] Enter mount point: [none] /home > p m device: /dev/rwd0c type: ESDI disk: ESDI/IDE disk label: ST320011A bytes/sector: 512 sectors/track: 63 tracks/cylinder: 16 sectors/cylinder: 1008 cylinders: 16383 total sectors: 39102336 free sectors: 22115520 rpm: 3600 16 partitions: # size offset fstype [fsize bsize cpg] a: 150.1M 1498.7M 4.2BSD 2048 16384 16 # / b: 300.2M 1648.8M swap c: 19092.9M 0.0M unused 0 0 d: 120.1M 1949.1M 4.2BSD 2048 16384 16 # /tmp e: 80.2M 2069.2M 4.2BSD 2048 16384 16 # /var g: 4096.0M 2149.4M 4.2BSD 2048 16384 16 # /usr h: 4096.0M 6245.4M 4.2BSD 2048 16384 16 # /home i: 1498.7M 0.0M MSDOS > q Write new label?: [y] Enter Prijetili ste da izgleda mao da smo ignorisali “c” particiju. Ova particija predstavlja čitav vaš hard-disk; ne pokušavajte da ju mijenjate. Primjetićete i da je particija i postojala prije naših izmjena; ovo je particija na kojoj se nalazio Windows 2000. Particijama nisu dodjeljivane oznake po nekom rigidnom redosljedu - izuzev “a” (root-a), “b” (svapa) i “c” (čitav disk), sve do oznake “p”, na raspolaganju su vam, da ih dodjeljujete kako god želite. Ako brižnije pregledate prikaz odsječaka, primjetićete da je RPM oznaka vašeg diska vjerovatno pogrešna. Ovo je zaostavština; sistem ionako ne koristi tu informaciju. Ne brinite o tome. Podešavanje pozicija montiranja i formatiranje sistema vaših datoteka Slijedi konačno podešavanje pozicija montiranja. Ako ste podesili pozicije montiranja upotrebom alatke [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=disklabel&sektion=8 disklabel(8)], u ovom koraku samo potvrđujete vaš izbor; inače, možete ih sada odrediti. Mount point for wd0d (size=122976k)? (or 'none' or 'done') [/tmp] 'Enter' Mount point for wd0e (size=82152k)? (or 'none' or 'done') [/var] 'Enter' Mount point for wd0g (size=4194288k)? (or 'none' or 'done') [/usr] 'Enter' Mount point for wd0h (size=4194288k)? (or 'none' or 'done') [/home] 'Enter' Mount point for wd0d (size=122976k)? (or 'none' or 'done') [/tmp] 'done' No more disks to initialize. OpenBSD filesystems: wd0a / wd0d /tmp wd0e /var wd0g /usr wd0h /home The next step *DESTROYS* all existing data on these partitions! Are you really sure that you're ready to proceed? [no] y /dev/rwd0a: 307440 sectors in 305 cylinders of 16 tracks, 63 sectors 150.1MB in 1 cyl groups (306 c/g, 150.61MB/g, 19328 i/g) /dev/rwd0d: 245952 sectors in 244 cylinders of 16 tracks, 63 sectors 120.1MB in 1 cyl groups (244 c/g, 120.09MB/g, 15360 i/g) /dev/rwd0e: 164304 sectors in 163 cylinders of 16 tracks, 63 sectors 80.2MB in 1 cyl groups (164 c/g, 80.72MB/g, 10368 i/g) /dev/rwd0g: 6291936 sectors in 6242 cylinders of 16 tracks, 63 sectors 3072.2MB in 20 cyl groups (328 c/g, 161.44MB/g, 20608 i/g) /dev/rwd0h: 8388576 sectors in 8322 cylinders of 16 tracks, 63 sectors 4096.0MB in 26 cyl groups (328 c/g, 161.44MB/g, 20608 i/g) /dev/wd0a on /mnt type ffs (rw, asynchronous, local, ctime=Thu Mar 30 00:03:14 2 006) /dev/wd0h on /mnt/home type ffs (rw, asynchronous, local, nodev, nosuid, ctime=T hu Mar 30 20 00:03:14 2006) /dev/wd0d on /mnt/tmp type ffs (rw, asynchronous, local, nodev, nosuid, ctime=Th u Mar 30 00:03:15 2006) /dev/wd0g on /mnt/usr type ffs (rw, asynchronous, local, nodev, ctime=Thu Mar 20 00:03:15 2006) /dev/wd0e on /mnt/var type ffs (rw, asynchronous, local, nodev, nosuid, ctime=Th u Mar 30 00:03:15 2006) Možda vam je čudno to što program za instalaciju ponovo pita za pozicije montiranja. Ovo vam omogućuva da popravit sve greške i nadoknadite propuste koje ste napravili tokom kreiranja odsječaka. Na primjer, instalacioni program će pobrisati sve dvostruke unose pozicija montiranja koje ste unijeli tokom podešavanja odsječaka. Program za kreiranje odsječaka će vam dozvoliti da napravite duple unose, pa stoga ovo mora biti provjereno nakon što se zvarši s upotrebom programa. Obrisane dvostruke pozicije tretiraće se kao particije na koje nije montirana pozicija, pa ćete im morati dodijeliti nove pozicije ako želite da iskoristite prostor. Uočite i pitanje: “Da li ste zaista sigurni da želite da nastavite?”, koje u osnovnoj varijanti nudi odgovor “ne”, pa vas tako smišljeno primorava da izričito zahtijevate nastavak i formatiranje vaših particija. Ako izaberete “ne”, prosto ćete biti “prebačeni” u školjku, odakle možete početi novu instalaciju naredbom “install”, ili samo nanovo butati vaš disk. Nakon ovoga, vaši će sistemi datoteka biti formatirani. Za ovo je poterebno nešto vremena, zavisno od toga kolike su particije, te koliko je brz sam disk. ==== 4.5.3 - Imenovanje sistema (hostname) ==== Sada morate odrediti ime sistema. Ova vrijednost, zajedno s DNS imenom domene (određene [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#Network dolje]), biće sačuvano u datoteci /etc/myname, koja se isčitava tokom normalnog procesa butovanja, kako bi odredila ime sistema. Ako ne odredite ime sistema prvobitna vrijednost, “my.domain” biće upotrebljavana. Bitno je podesiti ovo ime sada, jer ono će biti korišteno i kada kripto-ključevi (cryptographic keys) budu generisani tokom prvog butanja nakon instalacije. Ovo generisanje se dešava bila mreža podešena, ili ne. Enter system hostname (short form, e.g. 'foo'): 'ćevap' ==== 4.5.4 - Podešavanje mreže ==== Vrijeme je da podesite vašu mrežu. Mreža mora biti podešena i ako planirate instalaciju preko FTP-a ili NFS-a, jer će tada korisiti informacije koje tek što niste upisali. Evo kratkih uputa za dio koji se tiče podešavanja mreže. Configure the network? [yes] 'Enter' Available interfaces are: fxp0. Which one do you wish to initialize? (or 'done') [fxp0] 'Enter' Symbolic (host) name for fxp0? [ćevap] 'Enter' The default media for fxp0 is media: Ethernet autoselect (100baseTX full-duplex) Do you want to change the default media? [no] 'Enter' IPv4 address for fxp0? (or 'dhcp') '199.185.137.55' Netmask? [255.255.255.0] 'Enter' IPv6 address for fxp0? (or 'rtsol' or 'none') [none] No more interfaces to initialize. DNS domain name? (e.g. 'bar.com') [my.domain] 'ćevabdžinica.org' DNS nameserver? (IP address or 'none') [none] '199.185.137.1' Use the nameserver now? [yes] 'Enter' Default route? (IP address, 'dhcp' or 'none') '199.185.137.128' add net default: gateway '199.185.137.128' Edit hosts with ed? [no] 'Enter' Do you want to do any manual network configuration? [no] 'Enter' U prethodnom primjeru, koristili smo statičke IP adrese (static IP adderess). Kao što je i naznačeno, mjesto toga možete koristiti “dhcp” na većini platformi (ali, ne i na [http://www.openbsd.org/alpha.html Alpha] platformi), uz pretpostavku da to vaše okruženje podržava. U slučaju podešavanja uz DHCP, većina postavki biće dobavljena s nekog (remote) DHCP servera; dobićete mogućnost da potvrdite sve. Evo primjera podešavanja mreže, ovaj put uz DHCP: Configure the network? [yes] 'Enter' Available interfaces are: fxp0. Which one do you wish to initialize? (or 'done') [fxp0] 'Enter' Symbolic (host) name for fxp0? [ćevap] 'Enter' The default media for fxp0 is media: Ethernet autoselect (100baseTX full-duplex) Do you want to change the default media? [no] 'Enter' IPv4 address for fxp0? (or 'dhcp') 'dhcp' Issuing hostname-associated DHCP request for fxp0. Sending on Socket/fallback/fallback-net DHCPDISCOVER on fxp0 to 255.255.255.255 port 67 interval 1 DHCPOFFER from 199.185.137.128 DHCPREQUEST on fxp0 to 255.255.255.255 port 67 DHCPACK from 199.185.137.128 bound to 199.185.137.55 – renewal in 43200 seconds. IPv6 address for fxp0? (or 'rtsol' or 'none') [none] 'Enter' Done - no available interfaces found. DNS domain name? (e.g. 'bar.com') [ćevabdžinica.org] 'Enter' DNS nameserver? (IP address or 'none') [199.185.137.1] 'Enter' Use the nameserver now? [yes] 'Enter' Default route? (IP address, 'dhcp' or 'none') [dhcp] 'Enter' Edit hosts with ed? [no] 'Enter' Do you want to do any manual network configuration? [no] 'Enter' NAPOMENA: Samo jedan interfejs može lako biti podešen uz DHCP tokom instalacije. Ako pokušate da podesite više interfejsa uz DHCP tokom instalacije, nastaće greška. Dodatne interfejse morate naknadno podesiti, nakon instalacije. Sad trebamo podesiti lozinku za nalog “root”: Password for root account? (will not echo) r4h4tL0kum Password for root account? (again) r4h4tL0kum Korisitite lozinku koja se smatra bezbjednom. Napravićete korisničke naloge nakon što se sistem ponovo buta. Dio iz [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=passwd&sektion=1passwd(1)]: Nova lozinka trebala bi biti najmanje šest karaktera dugačka, i ne bi trebala sadržati isključivo karaktere alfabeta. Njena ukupna dužina mora biti manja od vrijednosti varijable _PASSWORD_LEN (trenutno, ovo iznosi 128 karaktera). Poželjna je kombinacija malih i velikih slova, brojeva, i meta-karaktera. ==== 4.5.5 - Izbor instalacionog medija ==== Nakon što je mreža podešena, instalaciona skripta će vam omogućiti da izvršite manuelna podešavanja. Potom, dobićete priliku da odaberete instalacioni medij. Opcije su sljedeće: Let's install the sets! Location of sets? (cd disk ftp http or 'done') [cd] 'Enter' Available CD-ROMs are: cd0. U ovom primjeru, instaliramo s CD-ROM-a. Odabir ove opcije ponudiće nadalje listu uređaja koji su u vašem računaru prepoznati kao CD-ROM. Većina ljudi ima samo jedan takav uređaj. Ako morate birati, postarajte se da odaberete onaj s kog ćete obavljati instalaciju OpenBSD-a. NAPOMENA: Sve platforme ne podržavaju sve opcije tokom instalacije. U ovom slučaju, OpenBSD/i386 platforma ne podržava instalaciju preko NFS-a, tako da ona nije ni prikazana na ovoj listi. Available CD-ROMs are: cd0. Which one contains the install media? (or 'done') [cd0] 'Enter' Pathname to the sets? (or 'done') [3.9/i386] 'Enter' Potom, treba odgovoriti na pitanje u kom se direktoriju nalaze instalacione datoteke, što je u ovom slučaju, kada koristimo zvanični OpenBSD-ov CD-ROM, u direktoriju 3.9/i386/. ==== 4.5.6 - Izbor paketa datoteka za instalaciju (install sets) ==== Sada treba odabrati koje pakete datoteka ćete instalirati. Opis ovih datoteka možete naći u [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#FilesNeeded sljedećoj sekciji]. Datoteke koje instalacioni program nađe biće vam prikazane na ekranu. Vaš posao je sam da odredite koje datoteke želite. U osnovnoj varijatni, odabrane su sve datoteke koje se ne tiču X-a, no, neki korisnici će htjeti da ovaj izbor svedu na minimum koji je potreban da se pokrene OpenBSD, a što bi bile sljedeće datoteke: base39.tgz, etc39.tgz i bsd. Većina će htjeti instalirati sve datoteke. Primjer dolje je primjer instalacije svih datoteka. Select sets by entering a set name, a file name pattern or 'all'. De-select sets by prepending a '-' to the set name, file name pattern or 'all'. Selected sets are labeled '[x]'. [X] bsd [X] bsd.rd [ ] bsd.mp [X] base39.tgz [X] etc39.tgz [X] misc39.tgz [X] comp39.tgz [X] man39.tgz [X] game39.tgz [ ] xbase39.tgz [ ] xetc39.tgz [ ] xshare39.tgz [ ] xfont39.tgz [ ] xserv39.tgz Set name? (or 'done') [bsd.mp] all [X] bsd [X] bsd.rd [X] bsd.mp [X] base39.tgz [X] etc39.tgz [X] misc39.tgz [X] comp39.tgz [X] man39.tgz [X] game39.tgz [X] xbase39.tgz [X] xetc39.tgz [X] xshare39.tgz [X] xfont39.tgz [X] xserv39.tgz Možete ovo veoma zgodno uređivati - “-x.tgz” bi uklonilo sve komponente X-a, ako ste se predomislili. Ipak, u ovom slučaju, učitaćemo sve pakete datoteka. Iako će sistem raditi i s manje paketa datoteka, preporučujemo da odaberete ili prvobitni odabir, ili sve ponuđene pakete datoteka. Više detalja o odabiru paketa instalacionih datoteka nalazi se [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#FilesNeeded ovdje]. Kada se uspješno odabrali pakete datoteka koje želite, bićete upitani da li ste sigurni da želite da instalirate odabrane pakete datoteka, i, potom, one će biti instalirane. Skala koja prikazuje napredovanje (progress bar) iscrtaće se prilikom instalacije, kako bi vam dočarala koliko je još vremena potrebno da se instalacija dovrši. Vrijeme znatno varira u zavisnosti od toga na kakav sistem instalirate OpenBSD, koji su paketi datoteka odabrani, kao i o toga koliko je brz uređaj. Ovaj dio može potrajati, od nekoliko minuta, do nekoliko sati. Set name? (or 'done') [done] 'Enter' Ready to install sets? [yes] 'Enter' Getting bsd … 100% || 5332 KB 00:07 Getting bsd.rd … 100% || 4622 KB 00:03 Getting bsd.mp … 100% || 5374 KB 00:04 Getting base39.tgz … 100% || 39523 KB 00:32 Getting etc39.tgz … 100% || 1126 KB 00:01 Getting misc39.tgz … 100% || 2222 KB 00:02 Getting comp39.tgz … 100% || 73524 KB 01:03 Getting man39.tgz … 100% || 7258 KB 00:06 Getting game39.tgz … 100% || 2538 KB 00:02 Getting xbase39.tgz … 100% || 10313 KB 00:09 Getting xetc39.tgz … 100% || 90387 00:00 Getting xshare39.tgz … 100% || 2028 KB 00:02 Getting xfont39.tgz … 100% || 32457 KB 00:28 Getting xserv39.tgz … 100% || 19410 KB 00:26 Location of sets? (cd disk ftp http or 'done') [done] 'Enter' U ovom momentu možete dodati i pakete iz dodatnih izvora (uključujući [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#site pakete prilagođenih datoteka]) ako želite, ili možete nastaviti i odabrati opciju “done” ako ste instalirali sve pakete koje ste trebali. ====4.5.7 - Završni radovi ==== Sljedeće što ćete biti pitani tiče se podešavanja sistema koji ste instalirali. Prvo pitanje je da li bi [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=sshd&sektion=8 sshd(8)] trebalo pokretati prilikom butovanja. Obično će vam odgovarati da pokrećete ssh prilikom butovanja, ali, povremeno vam to možda i ne odgovara. Čak i ako vaša primjena sistema nema potrebe da koristi ssh(8), prednost isključivanja u smislu bezbjednosti je teoretska, i veoma je mala. Start sshd(8) by default? [yes] 'y' (Ako se predomislite, promijenite podešavanja poslije u datoteci /etc/rc.conf.local, ili u datoteci /etc/rc.conf.) Biće vam potom ponuđena opcija da koristite [http://www.openbsd.org/faq/faq6.html#OpenNTPD OpenNTPD] po butovanju. OpenNTPD je način sinhronizacije sata vašeg računara koji nema puno nepogodnosti, a osnovna podešavanja odgovaraju potrebama većine korisnika. Start ntpd(8) by default? [no] 'y' (Ako se predomislite, promijenite podešavanja poslije u datoteci /etc/rc.conf.local, ili u datoteci /etc/rc.conf.) Na nekim platformama bićete upitani da li planirate da koristite X-e na tom sistemu. Ako odgovorite pozitivno (“Y”), datoteka /etc/sysctl.conf biće modifikovana tako da će sadržati liniju machdep.allowaperture=1, ili machdep.allowaperture=2, što zavisi od vaše platforme. Kada su neke platforme u pitanju, ovo se pitanje uopšte neće ni pojaviti. Ako ne planirate da koristite X-e, ili niste sigurni šta da odgovorite, odgovorite negativno ovdje (“N”), jer, lako to možete promijeniti uređivanjem datoteke /etc/sysctl.conf, ako to naknadno bude potrebno. Postoji potencijalna prednost u smislu bezbjednosti kada se na ovo pitanje odgovori negativno, pa se tako “otvor” (aperture) upravljačkog programa (driver) [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=xf86&sektion=4 xf86(4)] onemogući, jer, grafički pogoni (graphic engine) na modernim video kartama mogu, eventualno, biti korišteni za uređivanje memorije na način kakav je van moći kontrole procesora. Do you expect to run the X Window System? [yes] 'y' Sljedeće što ste upitani je da li želite da koristite [http://www.openbsd.org/faq/faq7.html#SerCons serijsku konzolu] na ovom računaru, prije no uobičajeno, tastaturu i monitor. Ako odaberete potvrdan odgovor i, potom, odgovorite na nekoliko veoma jednostavnih pitanja, datoteke [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=boot.conf&sektion=8 /etc/boot.conf] i [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=ttys&sektion=5 /etc/ttys] biće, shodno tome, uređene. Većina korisnika odabraće da odgovori s “'no'” ovdje. Change the default console to com0? [no] 'Enter' Vaš posljednji zadatak je da podesite vremensku zonu. U zavisnosti od toga gdje se nalazi vaša mašina, postoji nekoliko jednako validnih odgovora na ovo pitanje. U primjeru koji slijedi, upisali smo US/Eastern, ali smo, jednako, mogli upisati EST5EDT, ili US/Michigan i dobiti isti rezultat. Ako upišete “?”, dobićete spisak mogućnosti. Saving configuration files……done. Generating initial host.random file ……done. What timezone are you in? ('?' for list) [Canada/Mountain] ? Africa/ Chile/ GB-Eire Israel NZ-CHAT UCT America/ Cuba GMT Jamaica Navajo US/ Antarctica/ EET GMT+0 Japan PRC UTC Arctic/ EST GMT-0 Kwajalein PST8PDT Universal Asia/ EST5EDT GMT0 Libya Pacific/ W-SU Atlantic/ Egypt Greenwich MET Poland WET Australia/ Eire HST MST Portugal Zulu Brazil/ Etc/ Hongkong MST7MDT ROC posix/ CET Europe/ Iceland Mexico/ ROK posixrules CST6CDT Factory Indian/ Mideast/ Singapore right/ Canada/ GB Iran NZ Turkey zone.tab What timezone are you in? ('?' for list) [Canada/Mountain] US What sub-timezone of 'US' are you in? ('?' for list) ? Alaska Central Hawaii Mountain Samoa Aleutian East-Indiana Indiana-Starke Pacific Arizona Eastern Michigan Pacific-New Select a sub-timezone of 'US' ('?' for list): Eastern' Setting local timezone to 'US/Eastern'…done. Ako vam je potrebno da budete veoma precizni, vjerovatno će vas interesovati da pročitate prvo [http://www.openbsd.org/faq/faq8.html#NTPerror ovo]. Posljednji koraci za sistem jesu kreiranje /dev direktorija (što se može odužiti na nekim sistemima, pogotovo ako je količina RAM-a mala), te instaliranje blokova za butanje. Making all device nodes…done. Installing boot block… boot: /mnt/boot proto: /usr/mdec/biosboot device: /dev/rwd0c /usr/mdec/biosboot: entry point 0 proto bootblock size 512 /mnt/boot is 3 blocks x 16384 bytes fs block shift 2; part offset 3069360; inode block 152, offset 4136 using MBR partition 1: type 166 (0xa6) offset 3069360 (0x2ed5b0) done. CONGRATULATIONS! Your OpenBSD install has been successfully completed! To boot the new system, enter halt at the command prompt. Once the system has halted, reset the machine and boot from the disk. # 'halt' syncing disks… done The operating system has halted. Please press any key to reboot. OpenBSD je sada instaliran na vaš sistem i spreman za prvo butanje, ali, prije toga… 'Prije narednog butanja (reboot)' Vaš sisetm je sada instaliran i spreman za prvo butanje i podešavanje servisa. Bilo bi mudro provjeriti [http://www.openbsd.org/errata.html “Errata stranice”] prije toga, i vidjeti hoće li se pojaviti kakve “bube” (bugs) koje će odmah imati uticaja na sistem. Trik koji možete napraviti kako biste načinili neka podešavanja i prije “prvog butanja” možete izvesti naredbom: '# /mnt/usr/sbin/chroot /mnt' zadanom u promptu školjke. Ovo će podesiti pozicije za montiranje onako kako bi one izgledale prilikom prvog sljedećeg butanja vašeg tek instaliranog sistema. Sada možete načiniti neka osnovana podešavanja sistema poput dodavanja korisnika, promijene pozicija montiranja, i slične stvari. 'Nakon narednog butanja' Jedna od prvih stvari koju valja načiniti nakon što instalirate vaš sistem je da pročitate [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=afterboot&sektion=8 afterboot(8)]. Vjerovatno ćete i ove linkove ocijeniti kao korisne: * [http://www.openbsd.org/faq/faq10.html#AddDelUser Dodavanje novih korisnika na OpenBSD-u.] * [http://www.openbsd.org/faq/faq6.html#Setup Inicijalna podešavanja mreže.] * [http://www.openbsd.org/faq/faq2.html#ManPages Stranice priručnika (man pages) o popularnim/korisnim naredbama.] * [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi Stranice priručnika OpenBSD-a na Web-u.] * [http://www.openbsd.org/faq/faq15.html OpenBSD-ov sistem instaliranja softvera pomoću sistema paketa i portova.] 'Još samo ovo…' Saradnici na projektu OpenBSD traže žele da im [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#SendDmesg pošaljete kopiju vašeg dmesg-a]. Oni ovo zaista cijene, a, na kraju, ovo cijene i svi korisnici. == 4.6 - Koje su datoteke potrebne za instalaciju? == Cjelokupna instalacija OpenBSD-a razdijeljena je na nekoliko odvojenih paketa datoteka. Ne zahtijeva svaka primjena baš svaki paket datoteka. Evo pregleda svih: * 'bsd' - Ovo je kernel (The Kernel). 'Neophodna datoteka'. * 'bsd.mp' - “Višeprocesorski” (SMP) kernel (neophodan samo pojedinim platformama. * 'bsd.rd' - [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#bsd.rd Kernel u RAM-u]. * 'base39.tgz' - Sadrži osnove OpenBSD-a. 'Neophodna datoteka'. * 'etc39.tgz' - Sadrži sve datoteke u /etc. 'Neophodna datoteka'. * 'comp39.tgz' - Sadrži kompajler (compiler) i njegove alatke, zaglavlja (headers) i biblioteke (libraries). 'Preporučuje se'. * 'man39.tgz' - Sadrži stranice priručnika. 'Preporučuje se'. * 'misc39.tgz' - Sadrži raznovsne informacije i dokumentaciju o podešavanjima. * 'game39.tgz' - Sadrži igrice za OpenBSD. * 'xbase39.tgz' - Sadrži osnovne datotek za X11. * 'xetc39.tgz' - Sadrži /etc/X11 i /etc/fonts datoteke podešavanja. * 'xfont39.tgz' - Sadrži server fontova i fontove za X11. * 'xserv39.tgz' - Sadrži servere za X11. * 'xshare39.tgz' - Sadrži stranice priručnika, lokalna podešavanja, dodatke i slične stvari, za X11. Paketi datoteka 'etc39.tgz' i 'xetc39.tgz' ne instaliraju se u slučaju nadgradnje, no samo prilikom potpune instalacije, tako da sva podešavanja koja ste u njima napravili neće biti izgubljena. U tom slučaju, moraćete manuelno ažurirati vaše datoteke u /etc, /dev i /var direktorijima. Čak i kada naznačite da nemate namjeru koristiti X-e, prilikom instalacije neki od [http://www.openbsd.org/faq/faq15.html paketa] “treće strane” (third party) zahtijevaju grafičke biblioteke (graphic libraries) koje su sadržane u paketu datoteka 'xbase39.tgz'. Ovim se zahtijevima obično može udovoljiti instalacijom samo 'xbase39.tgz' paketa, a pri tom ostale pakete datoteka namijenjenih X-ima nije potrebno instalirati. === 4.7 - Koliko prostora mi treba za instalaciju OpenBSD-a? === Očito, odgovor na ovo pitanje drastično varira u zavisnosti od primjene vašeg sistema. Bilo kako bilo, ove brojke mogu se iskoristiti kao primjer kako početi rješavati ovo pitanje: (root) 60MB /usr 420MB (bez X-a) ili 550MB (s X-ima) /var 25MB /tmp 50MB swap 32MB Ovo su minimalne veličine datoteka koje predlažemo za uređivanje sistema datoteka prilikom instalacije kompletnog sistema. Brojke navedene ovdje uređuju sistem tako da možete pokrenuti tipičan “kućni sistem”, povezan na Internet, ali ništa više od toga. Svakako, imajte na umu sljedeće činjenice: * Ovo su minimalne vrijednosti. Prostor na disku je relativno jeftin danas, pa je pokušaj da se sistem stisne na što je moguće manji prostor na disku rijetko kada pokušaj vrijedan truda. Za potrebe posebnih primjena, prostor naveden gore može može biti i manji, ali to ćete morati odrediti eksperimentisanjem. * Ove vrijednosti NE obraćaju pažnju na potrebe stabla portova. * Ako planirate da instalirate značajnu količinu aplikacija “treće strane”, načinite vašu particiju /usr većom. Koliko većom zavisi od toga šta ćete instalirati, naravno. * Za sistem koji će morati obrađivati mnogo elektronske pošte (e-mail) ili (uskladištenih) web-stranica (konkretno: u /var/mail i /var/www direktorijima), biće potrebna mnogo veća /var particija, ili razdvajanje i postavljanje ovih direktorija na neke druge particije. * Za višekorisnički (multiuser) sistem koji će generisati puno “dnevnika” (logs), pripremićete i veću /var particiju, ili ćete napraviti posebnu particiju za dnevnike, /var/log. * Ako planirate [http://www.openbsd.org/faq/faq5.html oblikovanja kernela i sistema iz izvornog koda], trebaće vam znatno veća /usr particija; nije loše početi od 4G velike particije namijenjene samo /usr-u. * Kompajliranja nekih [http://www.openbsd.org/faq/faq15.html#Ports portova] iz izvornog koda može zauzeti veoma velike količine prostora na vašim /usr i /tmp particijama. Ovo je još jedan od razloga koje navodimo u korist upotrebe sistema [http://www.openbsd.org/faq/faq15.html#PkgMgmt prekompajliranih paketa] mjesto portova. * Particija /tmp se, pored drugih namjena, upotrebljava i za oblikovanje iz portova, pa kolikom ćete je načiniti zavisi i od toga za šta vam sve treba. Većini ljudi je dovoljno da ona bude 50M, ali neke zahtijevnije aplikacije mogu zauzeti i preko 100M prostora u /tmp direktoriju. * Particija “b” automatski postaje particija namijenjena za svap na vašem sistemu - preporučujemo vam da za nju odvojite najmanje 32M, ali, ako prostora na disku ima dovoljno, načinite je najmanje 64M velikom. Ako zaista imate dovoljno prostora, načinite je bar 256M velikom, ili čak i 512M. S druge strane, ako korisitite “fleš” (flash-device), uopšte nećete htjeti svap particiju. Mnogi koriste staro “pravilo” prilikom određivanja veličine svapa, koje kaže da bi svap trebao biti dvostruko veći od količine stvarnog RAM-a koji je dan na raspolaganje sistemu. Ovo pravilo je besmislica. Na modernim sistemima, to je MNOGO prostora za svap, iako mnogi žele da njihovi sistemi nikada i ne koriste svap. Naparavite ovo tako da odgovora vašim potrebama. * Prostori na svapu i /var particiji koriste se da zabilježe opise sistemskih stanja (system core dumps) u slučaju [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=crash&sektion=8 “pada”] (crash(8)). Ako vam je ovo značajno, tada bi vaš prostor za svap trebao biti neznatno veći od količine ukupne stvarne memorije koju ćete imati na sistemu. Po novom butanju, alatka [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=savecore&sektion=8 savecore(8)] pokušaće sačuvati stanje svap-particije u datoteci u direktoriju /var/crash, tako da, ako vam je značajno, postarajte se da vaša /var particija ima dovoljno prostora kako bi sačuvala ove datoteke u kojima će pohraniti opise sistemskih stanja. Budite realni - malo koji saradnik na projektu će biti voljan da pregleda datoteku opisa sistemskog stanja prilikom pada sistema čija je veličina 1G, pa, ako ne planirate lično da istražujete eventualne padove, ovo vas se, vjerovatno, uopšte i ne tiče. Postoji nekoliko razloga koji idu prilog principu razdvajanja sistema datoteka, namjesto utrpavanja svega u jednu ili dvije sistemske datoteke: * Bezbjednost: Možete označiti neke sisteme datoteka “nosuid”-om, “nodev”-om, “noexec”-om, kao “readonly”, i tako dalje. Ovo sam proces instalacije načini, ako koristite podjelu kakvu smo naveli. * Stabilnost: Korisnik, ili program koji se ne ponaša kako bi trebalo, može napuniti smećem čitav sistem datoteka, samo ako ima dozvolu za to. Programi od važnosti koji, naravno, rade na drugim, odvojenim sistemima datoteka nisu ometani ovim. * Brzina Sistem datoteka u koji se često nešto upisuje može postati djelimično rascjepkan (fragmented). (Srećom, sistem datoteka ffs koji OpenBSD koristi nije sklon velikim rascjepkavanjima.) * Integritet Ako je, usljed bilo čega, jedan sistem datoteka korumpiran, ostali sistemi su i dalje u redu. * Veličina Mnoge mašine imaju ograničenja u zonama diska u kojima ROM namijenjen za butanje može da učita kernel. U pojedinim slučajevima, ova ograničenja mogu biti znatna, (504M za starije 486-ce), dok, u nekim drugim slučajevima, ona i nisu tako oštra (na primjer: 2G, 8G ili 128G na i386 sistemima). Za više detalja, pogledajte [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#LargeDrive ovu sekciju]. Dobra vodilja može biti sljedeće: držite vašu “/” particiju svakako ispod 2G, sem ako ne poznajete vašu platformu (i stanovitu mašinu), i znate da ona može baratati s više (ili manje) od toga. Još nekoliko razmišljanja o particioniranju: * Za vaš prvi pokušaj eksperimentisanja sa sistemom, jedna velika “/” particija i svap particija, mogli bi biti najizvodljiviji pokušaj, dok ne uvidite koliko vam je prostora potrebno. Ovako ćete žrtvovati nešto od OpenBSD-ove bezbjednosti koja se može ostvariti samo ako sistem ima i razdijeljene sisteme datoteka za “/”, “/tmp”, “/var”, “/usr” i “/home”. Ipak, malo je vjerovatno da ćete upravo prvu instalaciju OpenBSD-a odmah upotrijebiti kao “radnu” (production). * Sistem izložen Internetu ili drugim neprijateljski nastrojenim stranama trebao bi da ima posebnu /var particiju (možda i posebnu /var/log particiju?) za dnevnike. * Particije /home može biti zgodna stvar. Nova verzija operativnog sistema? Sve izbrišite i iznova instalirajte, a svoju /home particiju ostavite netaknutom. Sjetite se, ipak, da u tom slučaju sačuvate datoteke u kojima su podešavanja! * Posebna particija za bilo šta što bi moglo nagomilavati velike količine datoteka koje je potrebno brisati može se brže reformatirati i nanovo kreirati, nego pobrisati. Za primjer (/usr/obj), pogledajte [http://www.openbsd.org/faq/faq5.html#ProbObjPt “Odgovore na često postavljana pitanja o oblikovanju iz izvornog koda”]. * Ako iz bilo kog razloga poželite da oblikujete vaš sistem iz izvornog koda, izvorni kod će se naći i oblikovati u /usr/src direktoriju. Ako ne odvojite posebnu particiju za ovaj direktorij, postarajte se da pod /usr direktorijem ima dovoljno mjesta. * Činjenica koja se često previdi: ne morate upotrijebiti sav raspoloživi prostor na disku kada postavljate sistem! Kako je sada pravi izazov naći i kupiti nov disk manji od 20G, ima smisla ostaviti komad tog diska nepotrijebljenim. Ako potrebe porastu, možete napraviti novu particiju na do tada neiskorištenom dijelu diska, [http://www.openbsd.org/faq/faq10.html#DupFS replicirati] postojeću particiju na novoj particiji, promijeniti podešavanja u [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=fstab&sektion=5 /etc/fstab]-u da ona odražavaju novo stanje, nanovo montirati pozicije, i početi koristiti više prostora pod tom particijom. * Ako vaše particije budu napravljene tako da su veoma blizo vrijednosti koje se smatraju minimalnim, vjerovatno ćete to zažaliti poslije, čim dođe vrijeme da se sistem nadogradi. * Ako želite da napravite veoma velike particije, imajte na umu da performanse provjere sistema datoteka pomoću alatke [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=fsck&sektion=8 fsck(8)] zahtijevaju oko 1M RAM-a po gigabajtu sistema datoteka,pa to onda može biti veoma zahtijevno po pitanju vremena, ili čak neizvodljivo na starijim, sporijim sistemima (molimo vas da pogledate i [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#LargeDrive ovu sekciju]). * Ako dozvolite korisnicima da pišu po /var/www direktoriju (odnosno, po vlastitim web-stranicama), mogli biste poželjeti da i to postavite na vlastiti sistem datoteka, kako biste upotrijebili [http://www.openbsd.org/faq/faq10.html#Quotas kvote] (quotas) i tako ograničili prostor koji korisnici mogu upotrbljavati, pa ako oni prepune svoju particiju, to se neće drugdje odražavati. === 4.8 - Butanje više operativnih sistema (multibooting), uključujući OpenBSD/i368 === Butanje više operativnih sistema je postojanje više operativnih sistema na jednom računaru, te nekakva mogućnost izbora operativnog sistema koji želimo butati. Ovo nije trivijalno! Ako ne razumijete šta radite, mogli biste obrisati velike količine podataka s vašeg računara. Novim se korisnicima OpenBSD-a definitvno preporučuje da počnu s praznim hard-diskom na mašini posvećenoj samo tome (dedicated machine), a onda da uvježbavaju podešavanja na mašini koja neće biti upotrebljavana u radnim uslovima, prije no što probaju butanje više operativnih sistema na mašini koja se upotrebljava u radnim uslovima. U [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html “Odgovorima na često postavljana pitanja, 14.”] nalazi se više informacija o procesu butanja OpenBSD-a. Evo par opcija, kada je butanje više operativnih sistema u pitanju: Određivanje aktivne particije Ovo je vjerovatno opcija koja ne najčešće previđena, a opet, ponekada predstavlja najbolju opciju za butanje više operativnih sistema. Jednostavno, markirajte kao aktivnu particiju sistema koji želite da koristite nakon sljedećeg butanja, kojim god da se operativnim sistemom trenutno služite. Gotovo svi operativni sistemi imaju način kako da se ovo obavi; u OpenBSD-u, rješenje je upotreba alatke [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#fdisk fdisk(8)], slično su nazvani i programi koji se mogu koristiti pod Windows-ima serije 9x i pod DOS-om i. Ovo može biti veoma poželjno za operativne sisteme ili sisteme kojima je potrebno mnogo vremena kako bi pogasili sve procese i iznova butali - možete postaviti ovo, pokrenuti proces novog butanja, prošetati malo, popiti kafu, i vratiti se do mašine koja je butala sistem koji ste htjeli, bez čekanja tog magičnog momenta u kom birate koji sistem da se butuje. Flopi-disk za butanje Ako imate sistem na kom se OpenBSD ne butuje često (ili, samo ne želite da drugi korisnici sistema primjete da se bilo šta promijenilo), razmislite o upotrebi flopi-diska. Jednostavno, koristite jedan od [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#MkFlop standardnih flopi-diskova namijenjenih instalaciji OpenBSD-a], i kreirajte /etc/boot.conf datoteku (da, moracete kreirati, dakle, i /etc direktorij na flopi-disku) koja će da sadrži: boot hd0a:/bsd čime će inicirati sistem da butuje s hard-diska 0, OpenBSD-ove particije “a”, kernelove /bsd datoteke. Uočite da možete butovati s drugih diskova, s linijom poput: “boot hd2a:/bsd”. Tako ćete OpenBSD butovati ubacivanjem tog flopi-diska, a drugi operativni sistem, tako što izbacite flopi disk prije novog butanja. U ovom slučaju, program [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=boot&sektion=8&arch=i386 boot(8)] učitava se direktno s flopi-diska, i čita /etc/boot.conf datoteku. Linija “boot hd0a:/bsd” upućuje boot(8) gdje da potraži kernel - u ovom slučaju, na prvom hard-disku kog BIOS “vidi”. Imajte na umu da je samo mala datoteka (/boot) učitana s flopi-diska - sistem učitava kernel s hard-diska, pa čitav proces butanja produžava za otprilike samo pet sekundi. NTLDR za Windows NT/2000/XP Kada se kod butanja više operativnih sistema radi o OpenBSD-u i Windows-ima NT/2000/XP, možete koristiti NTLDR alatku koju koristi NT. Da biste mogli ovo upotrebljavati, treba vam kopija OpenBSD-ovog zapisa particija pri butanju (Partition Boot Record), PBR-a. Nakon instalacije dd(1)-om ga možete iskopirati u datoteku, otprilike ovako: '# dd if=/dev/rsd0a of=openbsd.pbr bs=512 count=1' Napomena: ovo je sjajna prilika da vas podsjetimo da izdavanje naredbi koje ne shvatate je zaista loša ideja. Linija ove naredbe neće raditi na većini računara. Korisniku je prepušteno da je adaptira prema vlastitoj mašini. Sad butajte NT i postavite openbsd.pbr pod C:. Dodajte liniju poput ove u C:\BOOT.INI datoteku: c:\openbsd.pbr=“OpenBSD” Kada rebutujete, trebalo bi da možete izabrati OpenBSD iz NT-ovog menija. Još mnogo informacija o NTLDR-u može se naći u [http://www.tburke.net/info/ntldr/ntldr_hacking_guide.htm “Uputama za hakovanje NTLDR-a”]. Pod Windows-om XP, informacije o butovanjima možete uređivati i upotrebljavajući GUI. Pročitajte [http://support.microsoft.com/default.aspx?scid=kb;en-us;289022 XP Boot.ini HOWTO]. Programi koji ovo rade za vas su takođe dostupni; na primjer: [http://www.winimage.com/bootpart.htm BootPart]. Ovaj program može da radi pod Windows-ima NT/2000/XP, naći će OpenBSD-ov PBR, postaviti ga na vašoj NT/2000/XP particiji, te ga dodati u C:\BOOT.INI. Napomena: loader (boot loader) Windows-a NT/2000/XP u stanju je butovati samo sa primarne particije hard-diska. Ne možete ga koristiti da učitavate OpenBSD sa drugog diska u sistemu. Ostali loaderi Neki drugi loaderi koje su korisnici OpenBSD-a uspješno koristili su i [http://gag.sourceforge.net/ GAG], OS-BS, [http://www.ranish.com/part/ The Ranish Partition Manager] i [http://www.gnu.org/software/grub/ GRUB]. OpenBSD i Linux (i386) Pročitajte [ftp://ftp.openbsd.org/pub/OpenBSD/3.9/i386/INSTALL.linux INSTALL.linux], gdje se detaljno objašnjava kako podesiti da OpenBSD radi s Linux-om. === 4.9 - Slanje vašeg dmesg-a na adresu dmesg@openbsd.org nakon instalacije === Podsjećamo ljude da je saradnicima na projektu OpenBSD veoma bitno da prate kakav hardver (hardware) radi, a kakav hardver ne radi baš najbolje. Odjeljak iz /usr/src/etc/root/root.mail: Ako želite da se postarate da OpenBSD radi bolje na vašim mašinama, molim vas da nam učinite uslugu (nakon što podesite sistem elektronske pošte) i otkucate nešto poput # dmesg | mail -s “Sony VAIO 505R laptop, apm works OK” dmesg@openbsd.org kako bismo vidjeli kakve konfiguracije ljudi upotrebljavaju. Kao što je i pokazano, dodavanje nešto informacija o vašem sistemu nam može pomoći još više. Ove informacije koristimo kako bismo poboljšali rad upravljačkih programa u budućim izdanjima. (Molimo vas da ovo radite samo sa GENERIC kernelom, a ne sa posebno kompajliranim kernelima, izuev ako uopšte ne možete koristiti GENERIC kernel). Informacije o uređajima koje ovako pristignu pomažu nam da popravimo i rad postojećih upravljačkih programa. Hvala! Postarajte se da nalog s kog šaljete može i da prima elektronsku poštu, kako bni saradnici na projektu mogli da vas kontaktiraju ako bi htjeli da testirate ili promijenite nešto kako bi to proradilo. Uopšte nije bitno poslati elektronsku poštu sa mašine na koju je instaliran OpenBSD, pa ako ta mašina ne može da prima poštu, tada načinite sljedeće: $ dmesg | mail your-account@yourmail.dom a potom proslijedite poštu do: dmesg@openbsd.org s tim da zamijenite your-account@yourmail.dom vašom elektronskom adresom (ili to, ili da pošaljete vašu poruku pomoću FTP-om/scp-om/flopi-diskom/golubom-pismonošom). NAPOMENA: Molimo vas da šaljete samo dmesg GENERIC kernela. Prilagođavani kerneli koji nemaju upravljačke programe nisu korisni. Ujedno, vaše poruke s dmesg-om proslijeđuju se preko računara na kom je podešen [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=spamd&sektion=8 spamd] sistem za uklanjanje neželjene pošte. Zbog ovoga serveri za proslijeđivanje pošte možda neće prihvatati vašu poruku određeno vrijeme. Budite strpljivi, nakon nešto više od pola sata do nešto više od sat vremena, poruka bi trebala biti prihvaćena. === 4.10 - Dodavanje paketa datoteka nakon instalacije === “Oooo, ne! Zaboravio sam dodati paket datoteka prilikom instalacije!” Ponekada pomislite kako vam je zaista neophodan paket daoteka comp39.tgz (ili bilo koja druga komponenta), ali, niste o ovome razmišljali prilikom instalacije. Dobre vijesti - postoje dva načina da se dodaju paketi datoteka i nakon prvobitne instalacije: Proces nadgradnje Prosto, butujte opet svoj instalacioni medij (CD-ROM, ili flopi-disk), i izaberite “Nadgradnju” (Upgrade) mjesto nove instalacije. Kada dodjete od izbora paketa datoteka, potvrdite izbor i paketa koje ste zanemarili u prethodnom navratu, izaberite način/mjesto s kog će biti instalirani, i tako ih, konačno, dodajte. Upotreba tar(1)-a Paketi datoteka za instalaciju su samo kompresovane, tar datoteke, pa ih možete ekstrahovati “ručno” u “korijen” (root) sistema datoteka: # cd / # tar xzvpf comp39.tgz NE zaboravite opciju “p” u naredbi, gore, kako biste pravilno dodijelili dozvole ekstrahovanim datotekama! Uobičajena greška je misliti da [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=pkg_add&sektion=1 pkg_add(1)] može dodati ove pakete datoteka koji vam trebaju. Ovo neće raditi. pkg_add(1) je [http://www.openbsd.org/faq/faq15.html#PkgMgmt alatka za menadžment paketa] kojom se instalira softver “treće strane”. Ona barata s paketima datoteka, ali ne i s generčkim tar datotekama, kakvi su paketi instalacionih datoteka. === 4.11 - Šta je “bsd.rd”? === bsd.rd je “kernel u RAM-disku” (RAM-disk kernel). Ova datoteka može biti veoma korisna, i mnogi saradnici na projektu trajno je čuvaju u korijenu datoteka svojih sistema. Iz samog naziva, “kernel u RAM-disku”, da se zaključiti da se radi korijenskom sistemu datoteka (root filesystem), koji se sastoji od alatki koje su na raspolaganju nakon butanja bsd.rd-a, i, mjesto da se uskladište na fizički postojanom disku, čuvaju se u kernelu, i rade iz sistema datoteka koje se nalaze u RAM-u. Takođe, bsd.rd sadrži i dobar dio alatki koje vam omogućavaju instalacije i održavanje sistema. Na nekim platformama, bsd.rd je, zapravo, preferirana tehnika instalacije - postavite ovaj kernel na postojeći sistem datoteka, butujete ga, i pokrenete instalaciju pomoću njega. Na većini platformi na kojima imate stariju verziju OpenBSD-a koja radi možete preko FTP-a dobaviti novu verziju bsd.rd-a, iznova butati s njega, i instalirati novu verziju, uopšte ne upotrebljavajući pri tome niti jedan drugi izmjenjivi (removable) medij. Evo primjera butanja bsd.rd-a na i386 sistemu: Using Drive: 0 Partition: 3 reading boot….. probing: pc0 com0 com1 apm mem[639k 255M a20=on] disk: fd0 hd0+ » OpenBSD/i386 BOOT 2.10 boot> 'boot hd0a:/bsd.rd' . . . normal boot to install . . . Kao što je naznačeno, možete “produžiti”, do programa za instalaciju, ali, isto tako, možete preći u školjku kako biste obavili poslove održavanja sistema. Osnovno pravilo prilikom upotrebe bsd.rd-a jeste da morate promijeniti kernel koji butujete, s /bsd na bsd.rd, kako god to već možete izvesti na vašoj platformi. ==== 4.12 - Česti problemi koji se susreću prilikom instalacije ===== ==== 4.12.1 - Moj Compaq prepoznaje samo 16M RAM-a ==== OpenBSD loader druge faze butanja ne prepoznaje sav RAM koji je na rapolaganju nekih od Compaq-ovih sistema, pa se samo 16M prepozna i stavi na raspolaganje OpenBSD-u. Ovo može biti popravljeno kreiranjem/uređivanjem datoteke /etc/boot.conf, ili upisivanjem naredbi kod “boot>” prompta prije no što se OpenBSD počne učitavati. Ako imate mašinu na kojoj se nalazi 64M RAM-a, ali OpenBSD prepozna samo 16M, naredba kojom biste ovo rješili je: machine mem +0x3000000@0x1000000 jer time biste dodali 48M (0x3000000) poslije prvih 16M (0x1000000). Ako imate mašinu na kojoj se pojavljuje ovaj problem, obično biste ovu naredbu upisali još pri upotrebi flopi-diskovog/CD-ROM-ovog prompta “boot>”, pri instalaciji, učitali sistem, nanovo butali, i potom kreirali /etc/boot.conf datoteku koja sadrži onu liniju naredbe, gore, pa bi sva naredna butanja prepoznavala sav RAM koji sistem ima na raspolaganju. Obavješteni smo i da, na pojedinim sistemima, ovaj problem može biti otklonjen ažuriranjem ROM-a. ==== 4.12.2 - Moj i386 ne butuje nakon instalacije ==== Instalacija je, naizgled, prošla sasvim fino, ali, nakon pokušaja prvog butanja, nema nikakvih naznaka pokušaja butanja OpenBSD-a. Nekoliko je uobičajenih razloga uzrok ovog problema: * Niti jedna particija nije naznačena kao “aktivna” pomoću alatke fdisk(8). Da popravite ovo, iznova butajte mašinu pomoću flopi-diska, ili drugog medija, i markirajte željenu particiju kao “aktivnu” (butabilnu). Pogledajte više o tome [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#fdisk ovdje] i [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=fdisk&sektion=8&arch=i386 ovdje]. * Niti jedan validan loader nikada nije ni bio postavljen na disk. Ako ste odgovorili pozitivno (“Y”) na pitanje “Da li koristiti čitav disk za OpenBSD?” prilikom instalacije, ili ste upotrijebili “reinit” opciju alatke fdisk(8), tada je OpenBSD-ov zapis o butanju instaliran u glavni zapis o butanju (MBR) diska; u suprotnom, postojeći MBR nije diran. Ovo će predstavljati problem ako nisu postojali drugi zapisi u MBR-u. Jedno od rješenja jeste da se opet butuje s instalacionog medija, pređe u školjku, i potom pokrene fdisk(8) kako bi se ažurirao kod MBR-a iz komandne linije: # fdisk -u wd0 Napomena: opcija “ažuriranja” prilikom rada u interaktivnom (“-e”) modu fdisk-a neće potpisati bajtove (bytes) neophodne za pripremanje diska za butanje. * U rijetkim prilikama, nešto nepodobno može da se desi u drugoj fazi instalacije loadera. Novo instaliranje druge faze loadera razmatrano je [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#InstBoot ovdje]. ==== 4.12.3 - Moja (starija, sporija) mašina je butala, ali je proces “izvisio” prilikom generisanja kripto-ključeva (ssh-keygen) ==== Vaša mašina vrlo vjerovatno radi sasvim fino, ali joj samo treba dosta vremena kako bi dovršila genezu kripto-ključeva. Mašinama kakve su SPARCStation2 ili Macintosh Quadra potrebni su sati kako bi završili tri koraka geneze kripto-ključeva, ([http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=ssh-keygen&sektion=1 ssh-keygen(1)]). Prosto im dopustite da dovrše to; ionako se to radi samo jednom, prilikom instalacije. Primjetite da je osnovna veličina ključa uvećana počev od OpenBSD-a verzije 3.8, pa generisanj sada zahtjeva mnogo više vremena no prije. Korisnici veoma sporih mašina će možda poželjeti da generišu svoje ključeve na drugim mašinama, prepakuju ih u neku site39.tgz datoteku, i instaliraju onda s ostatkom paketa instalacionih datoteka. === 4.12.4 - Poruka o neuspjeloj promjeni direktorija (“Failed to change directory”) prikazana je tokom instalacije === Kada preko FTP-a instalirate [http://www.openbsd.org/faq/faq5.html#Flavors “snimak”] (snapshot) koji je u beta fazi razvojnog ciklusa OpenBSD-a, možete vidjeti nešto poput ovog: Do you want to see a list of potential FTP servers? [yes] 'Enter' Getting the list from 192.128.5.191 (ftp.openbsd.org)… FAILED Failed to change directory. Server IP address or hostname? Ovo je normalno i očekivano ponašanje koje se pojavljuje tokom dijela ciklusa koji prethodi izdanju. Instalacioni program potraži listu FTP servera na primarnom FTP serveru u direktoriju koji neće biti tamo gdje se očekuje sve do [http://www.openbsd.org/faq/faq1.html#Next dana objavljivanja izdanja], pa stoga i dobijate poruku poput one gore. Samo koristite [http://www.openbsd.org/ftp.html listu FTP-mirora] (FTP mirror list), da nađete svoj omiljeni miror, a onda “ručno” unestite njegovu adresu kada se pojavi za to predviđen prompt. Napomena: Ne bi trebalo da vidite ovu poruku ako instalirate -release verziju ili instalirate s CD-ROM-a === 4.12.5 - Tabla particija koju prikaže fdisk kod mene je ili uništena, ili potpuno prazna! === Povremeno se dešava da korisnikov sistem sasvim ispavno radi, ali kada proba fdisk nad wd0, vidi potpuno praznu, ili razmrljanu (garbage) tabelu particija. Ovo se obično dešava kada se fdisk(8)-om kreira particija čiji ofset ima 0 sektora, mjesto da ima jednu traku ofseta (one track offset) koju bi trebalo da ima (napomena: pretpostavka je da se ovdje govori o i386 i amd64 platformama. Druge platforme imaju drugačije zahtjeve za ofsetima, dok neke uopšte NE TREBAJU ofset). Sistem tada butuje koristeći PBR, a ne MBR. Iako ovakva podešavanja rade, ona mogu načiniti održavanje mučnim, pa bi ovo trebalo popraviti. Da biste popravili ovo, datoteke sistema na disku moraju biti nanovo kreirane, “od nule” (mada, ako ZAISTA znate šta radite, mogli biste iznova kreirati samo odjsečak i MBR, pa tako i izgubiti, odnosno, morati naknadno popravljati samo prvu particiju OpenBSD-a na disku). == 4.13 - Prilagođavanje instalacionog procesa == siteXX.tgz datoteka OpenBSD-ove instalacione/skripte za nadgradnju dozvoljavaju prilikom instalacije izbor paketa datoteka koje kreiraju korisnici, a koje se zovu poput “siteXX.tgz” datoteke. Ta “siteXX.tgz” je datoteka poput drugih paketa datoteka, gzip(1)-om kompresovana tar(1) arhiva s korijenom u “/” direktoriju, i ekstrahuje se, poput drugih paketa, opcijama “xzpf”. Ovakva se instalira na kraju, nakon što se instaliraju svi drugi paketi datoteka. Ovaj paket datoteka omogućava korisniku da doda i/ili preuredi datoteke koje se instaliraju s “normalnim” paketima, te tako omogućava prigođavanja instalacije ili nadgradnje. Neki primjeri upotrebe “siteXX.tgz” datoteke: * Napravite jednu siteXX.tgz datoteku u kojoj će biti zabilježene sve promjene koje ste napravili nakon prve instalacije OpenBSD-a. Ako vam je, potom, potrebno da čitav sistem opet kreirate, samo dodajte i siteXX.tgz datoteku prilikom instalacije i sve vaše tamo zabilježene promjene biće dodane u novi sistem. * Napravite niz direktorija od kojih je svaki namijenjen nekoj posebnoj mašini, a u svakom dodajte po siteXX.tgz datoteku koja sadži datoteke namijenjene upravo toj mašini. Instalacija mašina (na primjer: istih računara, ali s različitim grafičkim karticama) može biti dovršena odabirom kategorije, odnosno siteXX.tgz datoteke sa specifičnim podešavanjima za tu vrstu mašine. * Dodajte datoteke koje rutinski, ili slično podešavate i usiteXX.tgz datoteku - /etc-skel datoteke, /etc/pf.conf, /var/www/conf/httpd.conf, /etc/rc,conf.local, i slične. 'install.site/upgrade.site skripte (scripts)' Kao posljednji korak koji čine tokom instalacionog, odnosno procesa nadgradnje, skripte pretražuju korijenski direktorij upravo instaliranog/nadgrađenog sistema, tražeći install.site ili upgrade.site skriptu, ovisno o procesu koji se obavlja, i pokreću ove skripe u okruženju [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=chroot&sektion=8 izmijenjenog korijenskog direktorija] (chrooted) pod instaliranim/nadgrađenim korijenskim direktorijem sistema. Sjetite se da se instalacija/nadgradnja obavlja s butovanog sistema datoteka, pa je vaš ciljani sistem datoteka zapravo montiran na /mnt. Bilo kako bilo, vaše skripte mogu biti napisane kao da im je korijenski direktorij stvarni, “normalni” korijenski direktorij novog sistema. Kada se ove skripte počnu izvršavati nakon što su se svi paketi datoteka instalirali, imaćete gotovo potpunu funkcionalnost vašeg sistema (doduše u “modusu jedinog korisnika” (single user mode)). Napominjemo da install.site skripta mora biti dio siteXX.tgz datoteke, dok upgrade.site skripta može da se postavi u korijenski direktorij prije nadgradnje, ili i ona može da se zapakuje u siteXX.tgz datoteku. Skripte se mogu iskoristiti u raznovrsne svrhe: * Uklanjanje datoteka koje se instaliraju/nadgrađuju, a koje ne želite na svom sistemu. * Uklanjanje/instaliranje/ažuriranje [http://www.openbsd.org/faq/faq15.html#PkgMgmt paketa] na vašem sistemu * [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#Backup Automatsko kreiranje rezervnih kopija], prije no što novi sistem izložite svima. * Upotreba [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=rdate&sektion=8 rdate(8)] alatke za podešavanje vremena. Kombinacija siteXX.tgz i install.site/upgrade.site datoteke namijenjena je da omogući korisnicima široke mogućnosti prilagođavanja, a da pri tome nema potrebe da korisnici oblikuju vlastite pakete instalacionih datoteka. == 4.14 - Kako da obavim instalaciju na više sličnih sistema == Evo nekih alatki koje možete iskoristiti da biste instalirali OpenBSD na više sličnih sistema. 'siteXX.tgz i instal.site/upgrade.site datoteke' Pogledajte tekst iznad. Obnavljanje pomoću alatke dump(8) Na većini platformi, medij namijenjen butanju sadrži i [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=restore&sektion=8 restore(8)] alatku, koja može biti upotrijebljena da ekstrahuje rezervnu kopiju kreiranu alatkom [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=dump&sektion=8 dump(8)]. Stoga, mogli biste butati s [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#MkFlop flopi-diska], [http://www.openbsd.org/orders.html CD-a], ili iz [http://www.openbsd.org/faq/faq4.html#bsd.rd bsd.rd] datoteke, a onda upotrijebiti [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#fdisk fdisk], [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#disklabel disklabel], te [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=restore&sektion=8 obnoviti] željene postavke s trake ili drugog medija, i onda instalirati [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#InstBoot blokove butanja] (boot blocks). Više detalja o tome nalazi se [http://www.openbsd.org/faq/faq14.html#Backup ovdje]. Preslikavanje diska Na žalost, nema poznatih pakera “slike” diska koji bi mogli da prepoznaju FFS, te da naprave “sliku” koja bi sardžala samo aktivne datoteke. Većina vodećih alatki koje rješavaju preslikavanja diskova prepoznaće OpenBSD-ovu particiju kao “generičku” particiju, pa će tako moći napraviti sliku čitavog diska. Ovo može biti donekle podudarno s vašim ciljevima, ali neželjeni efekat je uglavnom ogromna količina neiskorištenog prostora - prazna particija od 10G /home particije zahtijevaće 10G na “slici”, iako u particiji nema niti jedne jedine datoteke. Iako možete instalirati “sliku” na prostraniji uređaj, nećete moći direktno manipulisati neiskorištenim prostorom, te nećete moći instalirati “sliku” na uređaj manjeg kapaciteta. Ako vam je ovo prihvatljivo rješenje, vjerovatno će vam naredba [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=dd&sektion=1 dd] pomoći da posao dovršite tako što ćete sve kopirati s diska na disk, sektor po sektor. Ovo će omogućiti isto rješenje problema kakvo bi omogućili i komercijalni programi, samo bez naknade. == 4.15 - Kako da pomoću alatke dmesg(8) prijavim problem prilikom instalacije? == Kada [http://www.openbsd.org/report.html prijavljujete problem], veoma bitno je da dodate kompletan [http://www.openbsd.org/cgi-bin/man.cgi?query=dmesg&sektion=8 dmesg(8)] sistema. Međutim, ovo treba napraviti uglavnom kada sistem ne radi kako bi trebalo da radi, ili kada se instalacija ne može dovršiti, pa se može destiti da nemate pristup disku, mreži ili drugim resursima potrebnim dmesg-u da problem prijavi na [http://www.openbsd.org/mail.html listu elektronske pošte] koja je predviđena za to. Postoje, ipak, još načina da se ovo obavi: * Flopi-disk: Flopi-disk ili CD s kog ste butali sadrže dovoljno alatki koje vam mogu pomoći da vaš dmesg sačuvate na drugom flopi-disku pripremljenom u MD-DOS formatu, kako biste mogli pročitati dmesg na nekoj drugoj mašini. Ubacite flopi-disk formatiran u MS-DOS format, i upišite sljedeće naredbe: mount -t msdos /dev/fd0a /mnt dmesg >/mnt/dmesg.txt umount /mnt Ako imate još jedan OpenBSD sistem, možete ovo upisati na flopi-disk formatiran za OpenBSD, a često i flopi-disk upotrijebljen za butanje ima dovoljno prostora da se na njemu sačuva i dmesg. U tom slučaju, izostavite “-t msdos” gore, u naredbi. * Serijska konzola: Upotreba serijske konzole za “hvatanje” (capturing) izlaza s drugog računara je, često, najbolji način da se “uhvate” podaci potrebni za dijagnostiku - posebno ako računar “paniči” (panics) odmah po butanju. Pored drugog računara, trebaće vam i pogodan serijski kabl (obično “null-modem” kabl), te emulator terminala koji može “uhvatiti” prikaz s ekrana i sačuvati u datoteci. Opšte informacije o podešavanju serijske konzole mogu se naći na drugom mjestu, u okviru ovih odgovora na često postavljana pitanja; pri “hvatanju” dnevnika instalacije, sljedeće naredbe su veoma korisne. i386 U loaderovom promptu, upišite boot> set tty com0 Ovo će reći OpenBSD-u da koristi prvi serijski port (još nazivan i COM1 ili COMA u dokumentaciji personalnih računara) kao serijsku konzolu. Osnovna učestanost signala (baud rate) je 9600. Sparc/Sparc64'' Ove mašine automatski biraju serijsku konzolu za prikaz ako se pokrenu bez priključene tastature. Ako i imate priključenu tastaturu i monitor, možete prinuditi sistem da da za izlaz ipak koristi serijsku konzolu sljedećim naredbama pri “ok” promptu: ok setenv input-device ttya ok setenv output-device ttya ok reset * FTP:** Pod određenim okolnostima, a ako ste prethodno dobro podesili mrežu, možda ćete moći iskoristiti klijenta ftp(1) alatke s diska ili CD-ROM-a s kog ste butali da pošaljete dmesg nekom lokalnom FTP serveru, odakle ga možete poslije preuzeti.

openbsd_faq_vodic_kroz_instalaciju_openbsd-a.txt · Last modified: 2017/04/28 10:25 (external edit)